Reci ‘da’ i prihvati se – vesla!

Rujan 12th, 2010

Silvana Čeko (22) i Antonio Jurišić (24) sudbonosno »da« rekli su uz ljeskanje mora modrog bisera Jadrana — Mladenci i matičari u kaiću, uzvanici u trabakulima — Svečani ručak u pješčanoj uvali Porat i zajedničko kupanje s kumovima

Neka cijeli vaš vijek bude blistav i lijep kao ovaj modri biser Jadrana koji ste izabrali za početak zajedničkoga života — odzvanjalo je gotovo nestvarno dubinama Modre špilje na otoku Biševu, u srijedu, točno u podne. U nevjerojatnom okolišu špilje u kojoj je baš u to vrijeme sunce svom svojom snagom lomilo svjetlost u dubinama, u malom čamcu stajali su Silvana Čeko iz Šibenika i Antonio Jurišić iz Zadra ispred vijećnika, rodbine, prijatelja, znatiželjnika… Ljeskavo more kao jedina rasvjeta, čamac kao fotelja, špilja kao — vjenčaonica! Jedinstveno i maštovito vjenčanje, prvo na tome mjestu, pretvorilo se u atrakciju. Za mladence koji nisu skrivali oduševljenje, ali i za sve one koji su se došli radovati s njima, posebno Komižane koji su ulogu domaćina mladom paru odigrali savršeno.

A sve je počelo sasvim slučajno željom mlađahne Silvane i Antonija, inače fatalno zaljubljenih u more i jedrenje, da svoje vjenčanje učine neobičnim, drugačijim, baš kao što su valjda i oni sami. U pomoć im je pritekao prijatelj Konstantin Kostov koji za sebe voli reći da je »bivši Komižanin« jer je u tome mjestu s obitelji živio i radio četiri godine, ali ljubav prema Visu, Biševu i Komiži je ostala. Predložio im je stoga da se vjenčaju baš na tom kutku Jadrana, štoviše, da to bude na mjestu koje nikoga ne ostavlja ravnodušnim — u Modroj špilji na Biševu. Ideja se maldencima svidjela »iz prve«, iako ju je tek trebalo realizirati. Ali, već nakon prvog telefonskog razgovora s turističkim djelatnicima općine Komiža, bilo je jasno da će domaćini učiniti sve da takav događaj ostane svima u najljepšoj uspomeni. Predsjednik Turističke zajednice Komiže i prvi čovjek hotelske kuće "Modra špilja" Edo Bogdanić preuzeo je organizaciju »protokola«. Jer, mladenci nikada prije nisu bili ni u Komiži ni u špilji pa je za njih sve zajedno bila jedna velika nepoznanica. Ali, odlučeno je da se sve dogodi baš prošle srijede i budući mladenci krenuli su jedrilicom prema za njih nepoznatoj Komiži. Taj dio uvoda u vjenčanje bio im je najlakši — Antonio je, naime, pomorac koji »tuče more« na stranim brodovima, a Silvana član stalne jedriličarske ekipe Jacht kluba »Zadar«.

Brojni Komižani okupili su se na rivi ispratiti i pozdraviti neobične svatove, kojima su se večer uoči vjenčanja pridružili i roditelji i kumovi. Mladenka je, sasvim neočekivano zadivila svih raskošnom vjenčanicom tirkizno plave boje (boje mora!) prepunoj tila, vrpci i s nekoliko metara dugačkim velom. Mještani su, naime, očekivali nekakvu sportsku vjenčanicu ili čak — bijeli kupaći kostim, s obzirom na odabrano mjesto vjenčanja. Ali, ni mladoženja u modernom odijelu plavih tonova nije ništa zaostajao pa je sve izgledalo kao da će se upravo uputiti u luksuzan hotel na vjenčanje. A oni su vrlo spretno baratajući metrima svile i tila uskočili u brod »Biševo«, koji ih je prigodno okićen čekao da ih odveze prema špilji. Zajedno s njima uz uzvanike i goste zaputio se i komiški gradonačelnik Miće Sviličić te matičar Ivan Marinković i vijećnik Branko Gracin. Spretno preskočivši iz broda u kaić pred ulazom u Modru špilju, neobični svatovi uplovili su na veslima u dubinu špilje, gdje se odvijala ceremonija vjenčanja.

— Uzimaš li ti, Antonio…, čitao je vijećnik baš kao da se nalazi u Matičnom uredu, dok su svatovi pridržavali kaiće na okupu iznad modrine mora u špilji. Razmjena prstenja, svadbeni poljubac, pljesak, čak i pjesma Mnogo ljeta, sretni bili, bili…«, odzvanjali su neobičnim prostorom. Ljepota mora mladenaca i nedirnute prirode kao da se stopila zajedno, dajući tom činu posebnost. Škljocali su aparati, zujale kamere, a mladenci su se potom prihvatili vesala i — zaplovili u brak. Doslovno, jer su izlaz iz špilje morali pronaći sami, izlazeći ne dnevno svjetlo, gdje su ih čekale stotine znatiželjnika, izletnika sa Hvara i Brača, uglavnom stranaca, koji su pljeskom i mahanjem pozdravili mladi par.

Nastavak svadbenog veselja bio je jednako neobičan kao i sve što su Silvana i Toni toga dana napravili. Svečani ručak upriličen je u uvali Porat na Biševu, pješčanoj oazi usred mora, gdje uzvanicima ničega nije nedostajalo, iako bi se na izgled reklo da su dovedeni u — pustinju. Kada je dostatno zatoplilo, od vina i uzbuđenja zbog svega doživljenoga, preostalo je još jedino skok u more mladenaca i kumova, ali u kupaćim kostimima. Zajednički je, naime, zaključak bio da je šteta vjenčanice i odijela…

— Nikada sebi ne bih oprostila da ovo nisam uživo vidjela — uzbuđeno je pričala Silvanina mama Senka, koja je u početku bila skeptična za takve ideje svoje djece, ali je kući otišla preporučujući svima baš takvo vjenčanje. Tonijeva pak, mama Marica, podržavala ih je u toj neobičnoj nakani, ali je jednako tronuto kazala:

— Ipak nisam mogla pretpostaviti da je to toliko lijepo!

— Ma, nismo mi slučajno odabrali more i plavu boju kao onu koja će nam obilježiti život. Toniju je more kruh, a meni će biti — sudbina — kazala je Silvana sretna što može reći da se sada mora uozbiljiti jer, ipak je postala — gospođa.

Ako u prezasićenu svijetu turističkih predstava nešto doista može biti atrakcija, jedinstvena u svijetu, onda je to sigurno sve ono što se događalo na vjenčanju u Modroj špilji. Turističkim znalcima to bi trebao biti dostatan znak za — akciju…

Categories: blogdogađanja

Oznake:,

Zasad nema komentara.

Imaš komentar?