Boris Škifić

H kao Hamlet

(30. Ožu 2011.)

Audicija Mare Markočeve

(30. Sij 2011.)

Obiteljska... kao pjesma

(05. Lip 2010.)

Matilda, prije sna

(04. Tra 2010.)

Mali princ... je pobjegao iz knjige u potrazi za istinom ili nazovi m radi istine

(01. Ožu 2010.)

Rastanak ratnika

(27. Velj 2010.)

Antigonja, đava je gonja

(01. Velj 2010.)

Čovjek kojega nitko nikada nije primjetio

(29. Sij 2010.)

Halo Bing, cijena, sitnica

(06. Sij 2010.)

Dijagnoza Kvasina

(04. Sij 2010.)

Megadegenerik, Mate i ovce iznad provalije

(31. Pro 2009.)

Fenomenologija glasa k

(20. Pro 2009.)

Državna matura, ravnatelji, antidepresivi

(16. Pro 2009.)

Ravnatelj Stanko Motovilko zvan Moto se u gimnazijskoj zbornici pojavljuje kao Gospa Međugorska, rijetko ali snažno, nalik čudu s nebesa; jednom tjedno istog dana, ponedjeljkom, u isti sat, u osam za kvarat pred početak nastave, i pred vidocima, svojim profesorima koji ga slušaju kao Gospu s brda te govori uvijek iste pizdarije nalik Gospinim porukama: krenite u razrede kao da će oni krenuti na Mars a ne u razrede, učite djecu dobrom ponašanju kao da će ih oni učiti kakvom razbojstvu

Memento mori

(08. Pro 2009.)

Jesen je. Nad gradom se skupljaju oblaci, duboka je noć… Navukli se tmurni do zemlje i mora, sve zamračili, kiša pada pa stane. Čudna noć, oblaci se ne miču, a trebali bi se kretati… ima neke poetičnosti u promatranju oblaka i čekanju kiše… Ima neke konačnosti kada se oblaci rastvore i nebo se prospe po nama. Još uvijek iz neke duboke daljine kroz moje nosnice teče dim iz užarenog kotla mlinice pomiješan dimom cigarete, i odnekud miris maslina…

Urbi et orbi

(06. Pro 2009.)

Na kratkom putu od kuće do Rive zbunjeni Antun nije zaplakao, ali u očima mu plamtio crveni požar u odsjaju plavog mora toga ranog jutra, požar zapaljen od sverazorne tuge koja mu je kočila noge i smanjivala korak da je u hodu sličio na kljastog pijanca, a na obrazu mu u paučinastom kao led oštrom praskozorju zasjaše podmukli strah što mu je zaustavljao dah u grlu poput bolesniku pred tešku operaciju srca. Dok ga je majka na Rivi pripijala

Adios amigos ili totalno ludilo

(03. Pro 2009.)

Kao i svakog ljeta, kada sunce zapeče, sjedim ispred Zadruge i pijem pelinkovac, svi su tu, čujem kako se neki predvodnici ponosno hvale, prijateljski poznaju ovog i onog, na ti su s nekima onima od čije moći zastaje dah… iako mi je svejedno, pomišljam kako će jednog dana svim silama skrivati da su ih poznavali ili kako je rečeno, pametan čovjek se srami onoga čime se budala ponosi

Nevenka, Ksena i Perzefona

(01. Pro 2009.)

Prva fotografija: Velika dvorana Filozofskog fakulteta u Zadru, prepuna studenata i dima od popušenih cigareta. Nevenka Košutić Brozović na trenutak zastane, pozdravi nas, zamoli da se otvori koji prozor i da se ne bacaju opušci na pod te se nesigurnim korakom popne na katedru pa sjedne duboko uzdahnuvši. Bila je blijeda i usne su joj podrhtavale kao da je usred srca tuče neka groznica pomiješana hladnoćom…

Novinari i političari, ima neka ružna veza

(27. Stu 2009.)

Rajko Guzić je novinar poznatog imena, novinar od zanata, nije on više prašinar koji kao sumanut trči od štanda do štanda i pita biste li što izjavili za naše novine, odradio je on i gradsku rubriku, koliko što košta na tržnici, bio je on i izvjestitelj gradskih događanja, pa je napredovao do pisanja komentara uz izvještavanje, a danas on ima svoju tjednu rubriku, rekli bi kolumnu, cijela stranica i na vrhu njegova fotografija da se zna tko je on likom i djelom.

Kronologija jedne bljuvotine od jutra do sumraka

(26. Stu 2009.)

(Sine, zašto učiš? Da budem slavan i bogat, majko! Ne budali sine, kakve škole, kakva zemlja znanja, dosta je meni tvojih sranja! Baci knjige i položi vozački ispit! Zašto, majko? guknu prestrašeno dijete. Kamiondžije su bogataši, dijete moje, kamiondžije!)

Carvere, vrati pare (carverovska priča)

(24. Stu 2009.)

Sumrak. Nad Zagrebom pada noć. Pada i snijeg. Sitan. Kopni čim dotakne pločnik. U Mažuranićevoj se svađaju Dragec i Štefica. Ona ga je prevarila s najboljim prijateljem iz firme. Bio je doček Nove godine. Malo su popili. Rade u istoj firmi, Uvoz mlijeka. Dobio je otkaz. Crtali su rogove na njegovom ormariću pa je prolio vagon mlijeka. Smračilo mu se.

Tko je on

(22. Stu 2009.)

Ljetne sparine se razvukle nad malim provincijskim gradićem uz more, peče sunce kao užareni kotao za taljenje čelika iz soc-realističkih prikazanja, magla od vrućine treperi iznad zvonika Crkve Gospe od Lužarja i unosi krpe sparine u svaki kutak postojanja. Eto, samo što nije odzvonilo podne, a njega nema i nema… Predsjednik mjesne zajednice, novopečeni gradonačelnik Stojan Zatezalo zvan Zanovijetalo briše znoj i

Zverinačka molitva

(21. Stu 2009.)

Umorne od rabote, pognute škine
zverinačkih težaka izviru iz mraka
noseći blistave kapi svete dobrote,
sunce u rukama i svjetlo od tisuću
lampiona dok sa starog mokrog kampanela zvone zvona,
podne je, kiša i tišina, toči se sveta svjetlost iz nebeskih visina[...]

Zubatac, kako ga ubiti a pritom ne poginuti

(20. Stu 2009.)

Iza ponoći u bravinačkoj luci zavladala je potpuna pustoš, niti jedan brod nije ostao vezan i usidren. Svi požuriše prema nekim samo njima znanim pozicijama na okolnim otočićima gdje bijahu uvjereni da će zakačiti kakvu neman od ribe što će ih proslaviti i učiniti ih besmrtnim na bravinački način. Amigo, od jučer trijezan kao bistra voda rijeke što teče, potjerao je Perkana s broda i pozvao mene da mu činim društvo u ribolovu.

Majina pjesma

(16. Stu 2009.)

(običan jedan, preko puta, gimnazijski dan)
Petkom Maja nema puno sati, tek četiri, ali četiri krvavih… Posebno se isticao latinski, ali nije ni matematika zaostajala u stravičnoj prikazi školske stvarnosti. Podijelila je prijateljicama tablete za smirenje koje krade ocu i rekla im je, zadnji put…
Sve joj je nešto zadnje toga dana mada ni

Carver-isti na barikade

(11. Stu 2009.)

Antun Ante Antunović, zvani Tuna je radio kao trafikant na Trgu oslobođenja, nedjeljom išao u ribolov, blagdanima popio koju čašu više pa bi, namigujući, svoju Danicu hvatao za guzicu, ponekad kada mu ne bi štimala blagajna, psovao bi sve po spisku, često bi prepravljao cijene te na crno prodavao cigarete ispod cijene, i noću čitao Čehova

Kompozicija.doc

(09. Stu 2009.)

Na malom ranču Janeza sve se toga jutra uzvrpoljilo, žena trči oko kuće, Janez škrguće zubima, a djeca totalno popizdila, trče za kokošima i tuku ih šibama tražeći jaja uokolo. A bilo je do tog svitanja sve tako skladno uređeno, preko tjedna se radi, sadi se kupus, a nedjeljom se malo popije pa se i zapjeva, cvijet ovamo, runolist onamo, Zdravica se recitira, dok im nije preko ograde zamirisao plin. Shvatili su da bi se ljepše živjelo na plin, jeftinije, jedino mali problem bijaše što taj plin procurio tek jedan metar izvan njihove ograde. Jebi ga, ništa nije savršeno.

Komiške priče o lutanjima i samoći

(23. Lip 2009.)

Stjepan Tafra je rođen u Splitu 18. 10. 1979., dane djetinjstva proveo je u Komiži na otoku Visu, mjestu kojem se stalno vraća, mjestu koje ga je odredilo i oblikovalo njegov svjetonazor. Opću petu gimnaziju je odradio u Splitu i tamo odglumio grafičkog urednika školskog lista u što mu svi povjerovaše. Ponukan tim naivnim iskustvom upisuje Studij računarstva, misleći da će se baviti grafikom, ali kako je naletio na sivi zid brojaka koje počinju nulom i završavaju