Franko Bušić - Nitko nitkov kao ja

BEZ DLAKE NA JEZIKU

Mišljah
da ću naslikati sliku u starosliku,
no, slika naslika mene,
u novosliku,
s rogovima kreativne moći
i potencijom
koja razdire aure taštine
s(n)obovima akademskim.

Mišljah
da ću spjevati novospjevni spjev
a spjev spjeva mene u starospjevu
s DA DA DA i pregrštom zareza
ispred i iza DA;
gloria starospjevu.

Mišljah
da ću sjesti napisati pjesmu
a pjesma napisa mene,
pjesnika,
bez dlake na jeziku.

In nomine Domini Inferi,
rekoh,
bez dlake na jeziku,
ustuknuvši pred pjesmom
Bez dlake na jeziku.

Franko Bušić
Split, 4.4.1999.

JA SAM/SAM JA

Ja sam Franko Bušić

neki kažu
hrvatski književnik i slikar
što nije točno
jer nikad ne govorim hrvatski
izuzev kad kupujem
eksploziv
kojim se služim u ribolovu

neki kažu
čovjek bez bicepsa i tricepsa
što nije točno
jer biceps u gaćama je
nadasve tvrd
pitajte
Anu Janu Zvonku Tonku
Zrinku Vinku Dinku
i tako pedeset stranica

neki kažu
ateist anarhist nihilist dadaist
naturalist sotonist darvinist nudist
što je točno
s njihove točke gledišta
iako
ja sam/sam ja

Franko Bušić
Split, 4.7. 1998.

MINOTAUR

Za sve su krivi romantični pjesnici,
narcisoidni kurvini sinovi
bez srca, psi,
i njihovi potomci, diablerosi,
odrasli pod presingom shizofrenije.

Poludio je kretski bik od orgazma,
a ja, Minotaur,
ponovno sam rođen,
jedinstven, unikat – samooplođen,
mislima oca uzdignut, vođen;
iskliznuo sam iz utrobe paklene majke,
na rogovima su visjeli ostaci crijeva,
pohotno je vrištala – nikad djeva.

Za sve su krive histerične
- nesenzibilne kože – žene
i njihove vulve zapuštene,
nepogodne za predigre strasti,
Bakhusove kurve, željne vlasti.

Poludio je kretski bik od orgazma,
a ja, Minotaur,
pod zvijezdama sam opet,
od realnog svijeta otrgnut, otet,
ubadam s glavom, trzaj pa okret;
atenjani, mihilenjani, spartanci, korinte,
nećete proći moje labirinte!

Nije potrebno stati mi na rep
kako bih vas nabio na rogove – poručuje ep.

Franko Bušić
Split, IX 1996.

POSLJEDNJA USPOMENA NA NEVJERNU DJEVOJKU

bio je siječanj
i bilo je kasno
snijeg je prekrio
prozorska okna
svjetiljke su svjetlucale
kroz maglu

otišao sam k njoj
kao i svake večeri
potpomognut s dva-tri aperitiva
umjesto afrodizijaka

nije je bilo

nije bilo ni ključa
ispod otirača

jedino nekakve velike stope
u snijegu
ispred vrata
i neupadljive
do njih
manje
ženske
s potpeticama

mjesec mi je rekao
da se nasmijem
jer zimi su moje emocije
najintenzivnije
i inspiracija je potpomognuta
ljupkom melankolijom

smijao sam se mjesecu
skupa s merkurom
koji me te noći štitio
i skupa s crnilom saturna
mog oca
koji je u meni sveprisutan

sjedio sam ispred njenih vrata
dok mi je snijeg sijedio kosu
i pjevušio sam blues
sve dok nije stigla
u bundi
razmazane šminke
mirišući na prejak parfem
izmiješan s mirisom znoja

tiho smo ušli
bez puno riječi
kako to i obično činimo
pripravila mi je martini
i rekla da se udobno smjestim
u fotelji
dok se istušira

listao sam njenu
prošlotjednu reviju
saturn je i dalje
bio tu sa mnom
samo nešto izraženiji
crnji no obično

crnji no obično
crnji no obično
crnji no obično

poslije par sati
izlazio sam iz njenog stana
noseći sa sobom posljednju uspomenu
na nevjernu djevojku

bila je to fotografija
njenog nagog tijela
snimljenog al targo
na jednoj fotelji

fotografija je bila
krvlju poštrapana
po fotografiji je
padao snijeg

Franko Bušić
Split, 19.3.1998.

BIVŠEM PRIJATELJU

guraš li kamen sizife
shizofrenični
guraš li kamen
kojeg sam ja nosio
na leđima
godinama
i koji mi s pravom pripada
jer sjedinio sam se s njim

guraš li kamen sizife
shizofrenični
staklenih očiju
robote
konju

jebo mater svoju

Franko Bušić
Ivanić Grad, 5./6. 11. 2001.

SVE JE U PENISU ILI U BONUSU

da bi
u restoranu
na salveti
napisao pjesmu
i ufiksao je romantičnoj seljančici
koja zbog neobrazovanosti
ili introvertiranosti
puši takve fore
i koja će te spremno sponzorirati
idućih nekoliko mjeseci…

moraš imati salvetu
moraš imati pisalicu
moraš imati MAŠTU…

I PENIS BONUS
ili BONUS bez penisa

Franko Bušić
Ivanić Grad, XI 2001.

UMJETNOST JE

umjetnost je
simbioza provokativnosti i duhovitosti

umjetnost ima vlastiti moral…
ili ga nema

jebeš umjetnost
bez kave i cigareta
alkohola ili sexa

umjetnost je strast
PRST U ŠUPKU

dakle
umjetnik je prstušupakzabijač
a publika prstušupakprimatelji

Franko Bušić
Ivanić Grad, 2001.

IMAŠ VIBRU KAO JEFTINA DROLJA

Energetski zračiš poput jeftine kurve,
one najniže na ljestvici skrupula,
one što ustima pere glave falusâ,
za jedan šmrk horsa, u gradskom parku, i
koja se zbog svakojakih, sitnih interesa,
prepušta naletima spolovila
muškaraca koji su joj gnusni.
Mizerno!

Misliš li da sam ja Budala
koja će plaćati tvoje kremenadle,
biti tvoj stalni kupac, tvoj glupi princ?

To vuče u frigidnost, znaš,
taj višegodišnji fuk
u kojem nisi uživala ni
ćutila ikakve strasti…
i nemoj se opravdavati,
nemoj se pozivati na stjecanje mističnog iskustva,
na bajke o tantri;
nemoj se samoobmanjivati:
ti si tek jeftina kurva
čijeg ne podnosim energetskog zračenja,
prostakuša, koja uništava i moju vlastitu strast.

Kome još treba ostarjela, frigidna
uličarka u potrazi za zadnjim utočištem,
prostitutka hladnih vibracija i
megalomanski-iščekujćih očiju;
tko se još ženi jeftinim droljama?

Franko Bušić
Split, 27./29. XI 1996.

PRVE MASTRUBACIJE

ah
mira furlan
ah ah
mira furlan
mmmmmm
mira furlan
yes
mira furlan
uuuuuuuu
mira furlan

ah ah
yes
uuuuuuuuu
mmmmmmmmmmmm

Franko Bušić
Ivanić Grad, 2001.

NIRVANA

ja jesam i uvijek ću biti
seksualno zrcalo
bezdan
čija je cjelokupna energija
koncentrirana na iluzornoj površini

ne samo katkad u svakom trenutku
odražavam seksualnost svojih partnera
njihovu radost ili posramljenost
uzbuđenje ili neuzbuđenje
čvrstoća mojeg falusa o njima ovisi
ako nisu užareni visuljak mi visi

kad gore oni gorim i ja
kad su kao kockice leda
moj falus im meda ne da
kad se znoje i urliču u ekstazi
moje tijelo je u punoj snazi
ali
najinteresantnije je
kad se spajam s drugim zrcalima
tad zrcalno zrcalimo zrcala
proživljavamo psihičkih bolesnika manu
veliko ništavilo ili nirvanu

Franko Bušić
Split, X 1996.

JEDAN DVA TRI

1
Napokon nešto vremena
za baviti se poezijom;
s druge strane,
žao mi je što nisi tu,
u rascjepu sam,
shizofrenički obraz večeri
još više mi rasplamsava
alkoholičarsku neurozu.

2
Volim te, ljepotice…
toliko da bih te popišao…
da, posvetio bih te i pozlatio
kapima svojeg besmisla
i poslije bih to iskoristio
za ispraznost poezije.

3
Ja te pročišćavam urinom
poklonice Babalon,
iskušavateljice
koja mi smetajući imponira;
tebe,
čija seksualnost mi izoštrava vrlinu,
opijam zlatnim tušem višeznačja…

Franko Bušić
Split, IX 1996.

POEZIJA ÜBER ALLES III

Odjebite od mene
s vašim introverzijama:

unutarnjim svjetovima,
paralelnom stvarnošću,
imaginarnim bićima,
mističnim iskustvima,
invertiranim orgazmima,
shizofrenijom.

Ja sam dadaist
i anarhist pjegavog nosa.
Ja sam Satan! Ja sam dadaist!
Poezija über alles!!!

Živjela DADA! Smrt DADI!
DADA je Bog! Jebo DADU!
UMJETNOST NIJE LJEPOTA
VEĆ KREATIVNOST!!!!!!!

Franko Bušić
Split, 14.5.1997.

MORA DA JA TO NISAM DOBRO VIDIO

usudila mi se ustvrditi
iako svjesna
da nam je oboma jasno
što sam
i kako
vidio
i što mi je to izokrenulo život
naglavce
u jednom trenu
ambivalencija
potpuna promjena
svih osobnosti
u krajnju suprotnost
promjena karaktera
navika
promjena emocija
do nje…

i živimo sad
ja i moj prezir
do groba.

Franko Bušić
Split, II 1998.
o događaju iz siječnja 1997.

TRENUTAK

Suptilno navlažih vaginaletu jezikom
te je porinuh u bezdan
vrhovima čvornatih prstiju
u nadi da ću svojim
ginekološkim zahvatom
odstraniti pojačani bijeli iscjedak
tvoje neuravnoteženosti.

Nisi niti ah rekla
iako  je vagina bila suha,
prsti tvrdi a vaginaleta špicasta
te žestoko usađena u ždrijelo mesožderke.
Ha!

Franko Bušić
Medvode, II 1997.

PLAVUŠE SU OBIČNO...

ne vjerujem plavušama
varljive su
i varaju
iluzija je podneblje
u kojem obitavaju
stanište svih plavuša
obučenih u ružičaste
suknjice
s volančićima

ne vjerujem plavušama
s pikantnim osmijehom
i svijetlim očima uokvirenim
crnim kreonom
mačkasto je to i lutkasto
laskaju one sebi same
dok crveni im se lak
skida s noktiju
krljušasto

ne vjerujem plavušama
lažnim lutkicama
silikonskih grudiju
napumpanih poput
ragbi lopti
i usnica sjajno namazanih
napadno ispupčenih
karikirano do boli

ne vjerujem plavušama
no srećom

plavuše su obično
samo dopola plave

Franko Bušić
Split, IV 1998.

NISI NIŠTA POSEBNO, DRAGA MOJA

I Alija Sirotanović je mogao
čitati Crowlleya
i boraviti u svijetu
fafačkih iluzija,
poput romantičnih glupačica
iz srednje umjetničke,
da su ga roditelji
obdarivali
džeparcem za cannabis,
kišom šnicela, cipela i koječega,
egzistencijalnog, uglavnom.

I Alija Sirotanović je mogao
biti dijete cvijeća,
obožavatelj analnog seksa,
mode i čokolade,
infantilan i nesposoban
za suočavanje s realnošću,
da su ga roditelji…

mazili!?!

P.S. Ja samo izražavam svoje gađenje
koje je posljedica utiska ove večeri.

Franko Bušić
Split, VIII 1998.

TI

kao izmaglica
gušiš me u sumrak
siv sam umazan
tvojim iscjetkom

više sopstvo je
ukazivalo kroz simbolizam
preci su me upozoravali
MISLI rekli bi

bijah nijem
neukrotivi ego
htio je gaziti rušiti opet
kao nekad kao uvijek

i dok koračam sad
stazama bezumlja
zanos tvojeg smijeha
donosi južina

da
lizao sam s tebe
simptome sifilisa
zubima cijedio krvave prištiće

tvoje tijelo
izmjenjivalo je boje
poput magike laterne
od bijele k purpurnoj

znaš
očarljiva si dok se smiješ
i mašeš kosom
snopom paučine

ali
neonsko svjetlo sam trebao
ne bludnicu ne crnilo
mješavinu katrana i perja

Franko Bušić
Split, 1996.

TAKO JE LIJEPO IMATI KURAC

Zamisli to prodiranje,
prijateljice,
kroz stvari različite mišićne stisnutosti;
zamisli
puzanja preko skliskih ruženih latica;
zamisli obožavanja vjernika,
koji u transu, na koljenima,
mumljaju molitvu.

Tako je lijepo imati kurac,
draga prijateljice.

P.S. Znam,
neurotično grizeš usnice
da ti izgledaju crvenije.

Franko Bušić
Split, 1997./1998.

ROMANTIČNE SELJANČICE

Pun mi je kurac
romantičnih seljančica
koje smatraju
da su zbog toga
jer su ti raširile ili povremeno rašire noge
zaslužile
da im skineš zvijezde s neba
te da na različite načine
udovoljavaš njihovoj prokletoj megalomaniji.

One čitaju Byrona
a seru nešto o emancipaciji,
žele da im doneseš ruže
a protive se patrijarhatu,
htjele bi jednakopravnost i seksualne slobode
a istodobno bi i kurtoaziju,
one su razmažene shizofreničarke,
mamine zapuštene seljančice.

Da, jebem ih…
ali kad poslije
cijelo tijelo mi smrdi
po uzvrištaloj slinavoj pizdi,
po zgrušanim grudicama njihovog
pojačanog bijelog iscjetka
- prezirem ih, zastanem, zastenjem,
sjetim se svega i pomislim:
Kako je lijepo
drkati kurac.

Franko Bušić
Split, 1997.

AKO SI VEĆ KURVA...

Shvati već mala:
ja sam borac
protiv svake dvoličnosti,
ja sam antikrist,
ja sam Satan,
Satan je/sam.

...vidio sam okorjele hipice
koje šetahu ulicom
u cipelama s pačjim kljunom
od oker gamoša
i u smeđim samotnim hlačama
i nepočešljane su
i nenašminkane
i bubuljičave
i ševe se do besvijesti...

Ako si već kurva,
onda te bar molim,
tako se i oblači;
pričini i meni zadovoljstvo
omogućivši mi da ševim
dobrog komada u dobroj robi.

Daj mi barem to,
kad ništa drugog mi ne daješ:
ako si već kurva,
onda te bar molim,
seksualno se oblači.

Franko Bušić
Split, X 1997.

UJUTRO

Promatram kakva si,
ujutro, bez šminke, i
ne bih te jebao nikad,
tiho rekoh sebi,
da sam mogao prozrijeti
veličinu tvojeg likovnog umijeća
na vrijeme,
u prošloj inkarnaciji,
no,
kasno je plakati sad,
jedino kišu dozvati mogu,
obmanula si me,
te posrkala iskre moje svjetlosti,
šišmišu.

Franko Bušić
Medvode, II 1997.

DIJAFRAGMINA BAKA

(nešto o precima)

Srednjovjekovnim kurvetinama,
nesretnim uličnim vlačugama,
prepolovljeni limun,
prastaro kontracepcijsko sredstvo,
osiguravao je vječno vitku liniju,
štitio ih od trbuhojedaca,
malih glavatih zmijetina
popularno zvanih alian.

Mora da je ovu
baku dijafragme
izmislila baka
Leopolda Sachera-Masocha,
jer iako limunova polovica
ima trostruku učinkovitu funkciju
(sok – spermicid,
polovica – fizička prepreka,
miris limuna – ugođaj mušteriji),
mlade žene je kiselina
pekla jače od gonoreje.

Franko Bušić
Split, 1997./1998.

VOLIO BIH TE DA NISI KURVA

Nježnosti suštino, mirisu breskve,
u smiraj sunca – jučer,
tvoje voćne usne rosne,
latice maka, zgnječene trešnje,
kao divlji konj pomamno sam grizao,
preko tijela ti oblog klizio i gmizao.

Promatrala si me – omamljeno,
bar mi se činilo – vilo,
plavooki čudežu, umiljati, sneni,
šutljivi bljesku na raspupanoj ruži,
uvojke zlatom ti prekrite kose
žvakao sam,
krvna zrnca kroz mene je sad nose.

Letio sam na krilima strasti,
strasan vjetar me rastresao
na stijenama vulkana – strasnih planina,
mogao bih te i voljeti – mislio sam
i volio bih te… da nisi kurva.

Franko Bušić
Split, IX/X 1996.

SCENA PRVA

Crnokosa vila prekrasna u svili
Vitka
Gipka
Zamamnih oblina
I putenih usnica
Na mramornom oltaru leži – sneno

SCENA DRUGA

Zlaćeni princ
Na zlaćenom konju
Tiho poput sjenke doklizi oltaru
Usne svoje napući i
Poljubi pupoljak usnica crvenih njenih
Dah njihov iz nosnica se spajao
Ptičice su cvrkutnule u nesvijest
Od romantike
A crnokosa osta ležati – sneno

SCENA-NADASVE

I zareži zlaćeni princ crnokosoj
Bi li ti murata kurata
Ili mlađahna mađara
Ili sinjsku topovnjaču
Da te vatrom svojom obasipa
Trnoružice

Franko Bušić
Ivanić Grad, X 2001.

ODA BABALON

Ti,
koja sišeš prvo testise,
pa žile, pa mozak,
iskrivljena radosti,
najveće od iskušenja,
ti mračna božice:
jahala si na glavi okrutne zmije!

O beskraju,
ništavilo,
crna rupo, mračni kutu,
vruća si i skliska cijela:
jahala si na glavi okrutne zmije!

Ni vina ti ponudio nisam,
ali što je vino
spram bijelog eliksira,
tvoje usne za njim podrhtavaju:
jahala si na glavi okrutne zmije!

Suštino ničega,
daru bezvrijedni,
trošiteljice esencije radosti:
jahala si na glavi okrutne zmije!

Divljanje, raspadanje, rastapanje,
tečnost požude, vlaga zraka,
znoj, krv, sperma,
svekoliko prepuštanje razuzdanosti…

Miris sumpora i ludilo postignuća,
raspuknuće prenapuhanog ega,
šišmiši i pokoji leptir
u tvojoj kosi – i tvojoj podatnosti.

O opojni mirisu,
rascvjetali bijeli maku,
sativo cannabis,
otopino laudanuma:
jahala si na glavi okrutne zmije!

Sijale su oči bluda,
iskre njihove – zvijezde nebeske,
lake kao pelud,
moćne kao sunce:
jahala si na glavi okrutne zmije!

Zvijeri kraljice,
Babalon bludnice,
cvijetu prljavih latica,
kurvo pijana, požudo:
jahala si na glavi okrutne zmije!

Maču koji kastrira,
uzročnice masturbacija,
od tvojih orgazama nastaju potresi,
prividu, sablasti, sjeno:
jahala si na glavi okrutne zmije!

Ispuštala si krikove,
zadovoljila strast,
mahala kosom krvavom kao oganj,
vještice – svetice, princezo:
jahala si na glavi okrutne zmije!

Usne su ti pjenile skerlet – krv zmije,
obećanje je ispunjeno – univerzum se ruši,
kroz ispoljavanje ženstvenosti
dosegla si kamen mudrosti.

Jahala si na glavi okrutne zmije
a… zmiji je odumirala svaka kreativnost.

Franko Bušić
Split, IX 1996.

DIJAFRAGMA

(pismo u stihovima, posvećeno ženi s manjkom Merkura)

ta mala
neobično-interesantna stvarčica
pogodna je za zajebati neupućene
u stilu:
«zašto si svršio unutra,
plodan mi je dan,
otkud mi lova za abortus»…
onda nakon lažiranog orgazma
odeš nosatom ljubimcu
čiju malenu kopiju
želiš već godinama,
iako je oženjen,
i začneš s njim malenog
monstruma,
i sretna si, bar misliš.

jednom sam pomislio
da stigoh
do kraja tvojeg bezdana,
ali…
samo sam zagrebao i zastrugao
nevješto postavljenu dijafragmu,
tu malu
neobično interesantnu stvarčicu
koju ću razderati
kljunom svojeg mača,
mesar-ginekolog
i ti bebasta droljice
niste predvidjeli nepredvidljivo.

Franko Bušić
Split, 1996./1997.

OKUPAN TVOJIM MIRISOM

Bio sam prdnuo jako
i onda sam te čekao.
Zagasito je smrdilo.
Po trulom povrću – uglavnom.
Iz nježno-crnih Doc Martens
dopirao je parfem dvanaestosatnog hoda,
s papuča ispod kreveta
mirisale su gljivice
koje sam skupio od svojeg stanodavca.
Friško tuširan sam te čekao,
ali u istoj onoj odjeći
u kojoj sam popušio par kutija cigareta
i popio malo previše vina.
Iz nosnica mi se osjećao
isti miris
kao i s odjeće.

Došla si u moj krevet tiho,
mirišući po osvježivaću za noge
protiv gljivica.

Franko Bušić
Split, IX 1996.

BILA SI MI JEDNA DOBRA PJESMA

Bez obzira
na nemogućnost sjedinjenja
zbog obostrane seksualne neprivlačnosti,
vaginalnih iscjedaka blage odvratnosti,
bila si mi jedna dobra pjesma.

Bez obzira
na nemogućnost stapanja
zbog neerekcije, falusne mlitavosti,
uhvatio sam trenutak radosti,
jer: bila si mi jedna dobra pjesma.

Bez obzira
na nemogućnost prodiranja
kroz tvrde bedeme tvoje isušenosti,
kroz bodlje, kroz žicu, čašu bez tečnosti,
bila si mi jedna dobra pjesma.

Sunce,
koje je zamrlo u nama,
i Luna, zavodnica, koja se krije,
biti će opet što bili su i prije:
impresija, jedna dobra pjesma.

Franko Bušić
Split, IX 1996.

PJESMA SEKSUALNO NEZADOVOLJENOG PJESNIKA

Ispuni normu pjesniče!
- povikaše kmetovi.

Na mojim dlanovima zgnječene jagode,
odgrizene bradavice bludnice Babalon.
U mojim očima zalazak sunca,
pepeo i dim zamrlog ognja.
Moj pogled prati ptice selice,
duša mi vibrira žuto.
Liži mi prste mrtva kćeri Istoka…

Ne može se poezija na silu pisati
- rekoh kmetovima i zajahah vuka.

Franko Bušić
Split, 1996.

ANALOGIJA ANALNE ANALITIKE

Polizao bih ti šupak
kao natruhu krušku
kočevaljska vampirice.

Zabio bih u njega
nos,
zubima ti rastrgao sfinkter.
Pljunuo bih na njega.
Da!!!
i s po dva prsta
sa svake ruke,
kao s četiri mesarske kuke,
tvoj bi sfinkter
raznosio
na četiri strane
smaragdne ploče.

Posiši mi palac na nozi,
ti četveronoga kučko,
dok ti svojim minotaurskim naletom
razdirem pohotni šupak.

DUM DUM  DUM DUM  DUM DUM
DUM DUM  DUM DUM  DUM DUM
DUM DUM  DUM DUM  DUM DUM
DUM DUM  DUM DUM  DUM DUM

Divljam – Dosta!
Divljam – Dosta!!
Divljam – Dosta!!!
Prisilio bih te
da poližeš ostatke
unutrašnjosti svojih crijeva
s Apepa, divlje zmije,
koja te nakon analnog iscrpljivanja
zlatnim tušem tuširala.

Poliži s njega
kapi posljednje rose!

I…
UDAJ SE ZA MENE,
rekao bih ti tad…
da nisam već oženjen.
Franko Bušić
Split, 8.4.1997.

POEZIJA ÜBER ALLES IV

Ja sam pisac
i zato nikad ne kupujem knjige;
i slikar sam,
također,
ne darivajte mi slike
stoga;
i umjetnik sam
über alles,
ne tupite meni o umjetnosti
dakle.

Poezija über alles!
Poezija über alles!

Kroz moje slike teče pjesma
jednog starog Tzare
i tata Freuda.

Franko Bušić
Split, X 1997.

PREDSMRTNA PJESMA

Konačno sam Morana
spreman na tvoj poljubac...

Hoću vidjeti svitogorske dvore
odijeljene pustim bezdanom
od ovog mjesta ljudi.

Želim posjetiti Svitogorsku goru
i pogledati Svarogu u oči
i zasjati u njima.

Želim ući i na istočna i na zapadna vrata,
jer nema li u meni krvi Ogarove i Zagarove
i krvi Zaramine, majke njihove,
krvi sviju,
Volosove i Črtove,
Svarogove kao i Črnobogove, uostalom.

Zar mi nije na dnu Nava
dodijeljen Dom junaka,
jer ne kao običan smrtnik ili Žrec,
već kao tvoj prvosvećenik,
ostvarih Veliko Djelo, o Morana,
Hoću li vidjeti SVITOGOR!!!

Konačno sam Morana
Spreman na tvoj poljubac...

Franko Bušić
Ivanić Grad, IV 2001.

Zasad nema komentara.