Boris Škifić
About: Rođen na otoku Zverincu kao ribar, Andrija Ribar, objavljen mu je roman o Andriji Ribaru, Priča o četiri čempresa, i nakon toga priče o leptirima, Let leptira, živi kao Boris i radi kao profesor. Website: http://www.superknjizara.hr/index.php?content=1&page=autor&idautor=7056
Posts by Boris Škifić
Obiteljska... kao pjesma
(05. Jun 2010.)
1. Kiša Ljeto nikako da prasne ispod rastočenih oblaka… kiše, nošene neobično hladnim proljetnim vjetrom, razvukle se odasvud i prolijevaju se po nama od jutra do sutra. Mrzovoljni blatnjavo bosim nogama gazimo po lokvama, vučemo se kao pokisli psi zagrnuti košuljom preko glave i slinom ispod nosa. Proklinjemo Boga i njegove sve svece iznad oblaka [...]
| Boris Škifić [Cijeli clanak]
Matilda, prije sna
(04. Apr 2010.)
Mijena svega oko mene vidljivoga i nevidljivoga mi ne da mira, baca me u očaj, poljupcima pijem slane suze tuge s Matildinog obraza dok ona nijemo promatra na gradskoj obali brodove kako brode svojom zamišljenom putanjom. Sve oko mene je slano i gorko, miriše na grijeh, riječi zamiru u šutnji i znam u nekim tugama [...]
| Boris Škifić [Cijeli clanak]
Mali princ... je pobjegao iz knjige u potrazi za istinom ili nazovi m radi istine
(01. Mar 2010.)
(M kao Majmunarija u 14 prizora s prologom ili zašto je ravnatelj N. H. u školi G. G. prijetio ubojstvom i samoubojstvom ako mu netko ikada više spomene Malog Princa) Prolog Mali Princ (leži na podu, oko njega scenografija svemirska, polumrak, spava, budi se, ustaje, gleda oko sebe, pruža ruke, vezane su mu oči pa [...]
| Boris Škifić [Cijeli clanak]
Rastanak ratnika
(27. Feb 2010.)
1. Na putu u grad ušli smo u prvu prigradsku praznu birtiju popiti koju za rastanak. Tu se rastajemo. Ne vraća mu se tamo odakle je potekao. Ne zna gdje će, ne zna što će i ne da mu se rastati od mene, a meni se žuri vidjeti Irenu. Robi nijemo gleda u flašu. Kažem [...]
| Boris Škifić [Cijeli clanak]
Antigonja, đava je gonja
(01. Feb 2010.)
(tragedija s pjevanjem u 11 slika kao stanje duha) 1. slika (Na dnu pozornice dvije pletilje odjevene u seosku crnu odjeću s crnim marama preko glave, imaju pletivo u rukama, ispred njih stolica, kada govore, dignu glavu, kada šute, spuste glavu tako da im se lice gotovo ne vidi, stalno pletu. Na pozornicu ulazi Euritka [...]
| Boris Škifić [Cijeli clanak]
Čovjek kojega nitko nikada nije primjetio
(29. Jan 2010.)
1. U govnima ćeš se utopiti, govna će ti na pogrebu svirati! Sva izbezumljena je vikala Karolina šminkajući se u zahodu i teško dišući dok ju je Martin nekako pokušavao smiriti proklinjući jutarnje buđenje i jutarnje sranje… Tisuće automobila juri Ulicom prve objave, rano je jutro pred svanuće i ljudi žure na posao, pločnicima odzvanjaju [...]
| Boris Škifić [Cijeli clanak]
Halo Bing, cijena, sitnica
(06. Jan 2010.)
Vrijeme melje, usitnjava, sati se pretvaraju u prašinu na vjetru, u kovitlac nestajanja... Dani su kraći, a sjene sve duže... Usred nepregledne ravnice... samotničke noći oprane kišom nalikuju na okus gorčine, a na staklu blistaju sjajni kristali kišnih kapi kao ljetne razglednice s mirisom mora što svakodnevno lete nebom iz daljine prepune radosti i vedrine, [...]
| Boris Škifić [Cijeli clanak]
Dijagnoza Kvasina
(04. Jan 2010.)
(Mama se vratila s roditeljskog i sva zabrinuta sjedne za stol i govori sama sa sobom - Kako je to tužno i pogubno! Tako ima malo dobrih učitelja! Sin sjedne pored nje i zapita je - Zašto ima tako malo dobrih učitelja? - Zato, sine, jer ima malo dobrih ljudi! - Misliš, ako nije dobar [...]
| Boris Škifić [Cijeli clanak]
Megadegenerik, Mate i ovce iznad provalije
(31. Dec 2009.)
1. Kako i pristoji dobro odgojenoj kršćanskoj obitelji iz našeg malog provincijskog gradića na obali mora i iza brda Bičinova, Ležaićevi su pored glumice Slavke imali i drugo dijete, malo kompjutorsko čudo, kratkovidnog sina Marka što nosi naočale crnog tankog okvira, momka na granici zrelosti, kockaste poluobrijane glave da mu je svaka dlaka bila na [...]
| Boris Škifić [Cijeli clanak]
Fenomenologija glasa k
(20. Dec 2009.)
(K kao kreten, k kao književni kritičar, k kao kurac od ovce, k kao kultura - Kakao sam, kaže ćelavo dijete koje nalikuje na starca, a potpisuje se kao književni kritičar, te zapita, a tko će me obrisati, a tko će to sve platiti. Na to će patuljak, ćelavi starac koji nalikuje stasom na dijete [...]
| Boris Škifić [Cijeli clanak]
Državna matura, ravnatelji, antidepresivi
(16. Dec 2009.)
Ravnatelj Stanko Motovilko zvan Moto se u gimnazijskoj zbornici pojavljuje kao Gospa Međugorska, rijetko ali snažno, nalik čudu s nebesa; jednom tjedno istog dana, ponedjeljkom, u isti sat, u osam za kvarat pred početak nastave, i pred vidocima, svojim profesorima koji ga slušaju kao Gospu s brda te govori uvijek iste pizdarije nalik Gospinim porukama: krenite u razrede kao da će oni krenuti na Mars a ne u razrede, učite djecu dobrom ponašanju kao da će ih oni učiti kakvom razbojstvu
| Boris Škifić [Cijeli clanak]
Memento mori
(08. Dec 2009.)
Jesen je. Nad gradom se skupljaju oblaci, duboka je noć… Navukli se tmurni do zemlje i mora, sve zamračili, kiša pada pa stane. Čudna noć, oblaci se ne miču, a trebali bi se kretati… ima neke poetičnosti u promatranju oblaka i čekanju kiše… Ima neke konačnosti kada se oblaci rastvore i nebo se prospe po nama. Još uvijek iz neke duboke daljine kroz moje nosnice teče dim iz užarenog kotla mlinice pomiješan dimom cigarete, i odnekud miris maslina…
| Boris Škifić [Cijeli clanak]
Urbi et orbi
(06. Dec 2009.)
Na kratkom putu od kuće do Rive zbunjeni Antun nije zaplakao, ali u očima mu plamtio crveni požar u odsjaju plavog mora toga ranog jutra, požar zapaljen od sverazorne tuge koja mu je kočila noge i smanjivala korak da je u hodu sličio na kljastog pijanca, a na obrazu mu u paučinastom kao led oštrom praskozorju zasjaše podmukli strah što mu je zaustavljao dah u grlu poput bolesniku pred tešku operaciju srca. Dok ga je majka na Rivi pripijala
| Boris Škifić [Cijeli clanak]
Adios amigos ili totalno ludilo
(03. Dec 2009.)
Kao i svakog ljeta, kada sunce zapeče, sjedim ispred Zadruge i pijem pelinkovac, svi su tu, čujem kako se neki predvodnici ponosno hvale, prijateljski poznaju ovog i onog, na ti su s nekima onima od čije moći zastaje dah… iako mi je svejedno, pomišljam kako će jednog dana svim silama skrivati da su ih poznavali ili kako je rečeno, pametan čovjek se srami onoga čime se budala ponosi
| Boris Škifić [Cijeli clanak]
Nevenka, Ksena i Perzefona
(01. Dec 2009.)
Prva fotografija: Velika dvorana Filozofskog fakulteta u Zadru, prepuna studenata i dima od popušenih cigareta. Nevenka Košutić Brozović na trenutak zastane, pozdravi nas, zamoli da se otvori koji prozor i da se ne bacaju opušci na pod te se nesigurnim korakom popne na katedru pa sjedne duboko uzdahnuvši. Bila je blijeda i usne su joj podrhtavale kao da je usred srca tuče neka groznica pomiješana hladnoćom…
| Boris Škifić [Cijeli clanak]
Novinari i političari, ima neka ružna veza
(27. Nov 2009.)
Rajko Guzić je novinar poznatog imena, novinar od zanata, nije on više prašinar koji kao sumanut trči od štanda do štanda i pita biste li što izjavili za naše novine, odradio je on i gradsku rubriku, koliko što košta na tržnici, bio je on i izvjestitelj gradskih događanja, pa je napredovao do pisanja komentara uz izvještavanje, a danas on ima svoju tjednu rubriku, rekli bi kolumnu, cijela stranica i na vrhu njegova fotografija da se zna tko je on likom i djelom.
| Boris Škifić [Cijeli clanak]
Kronologija jedne bljuvotine od jutra do sumraka
(26. Nov 2009.)
(Sine, zašto učiš? Da budem slavan i bogat, majko! Ne budali sine, kakve škole, kakva zemlja znanja, dosta je meni tvojih sranja! Baci knjige i položi vozački ispit! Zašto, majko? guknu prestrašeno dijete. Kamiondžije su bogataši, dijete moje, kamiondžije!)
| Boris Škifić [Cijeli clanak]
Carvere, vrati pare (carverovska priča)
(24. Nov 2009.)
Sumrak. Nad Zagrebom pada noć. Pada i snijeg. Sitan. Kopni čim dotakne pločnik. U Mažuranićevoj se svađaju Dragec i Štefica. Ona ga je prevarila s najboljim prijateljem iz firme. Bio je doček Nove godine. Malo su popili. Rade u istoj firmi, Uvoz mlijeka. Dobio je otkaz. Crtali su rogove na njegovom ormariću pa je prolio vagon mlijeka. Smračilo mu se.
| Boris Škifić [Cijeli clanak]
Tko je on
(22. Nov 2009.)
Ljetne sparine se razvukle nad malim provincijskim gradićem uz more, peče sunce kao užareni kotao za taljenje čelika iz soc-realističkih prikazanja, magla od vrućine treperi iznad zvonika Crkve Gospe od Lužarja i unosi krpe sparine u svaki kutak postojanja. Eto, samo što nije odzvonilo podne, a njega nema i nema… Predsjednik mjesne zajednice, novopečeni gradonačelnik Stojan Zatezalo zvan Zanovijetalo briše znoj i
| Boris Škifić [Cijeli clanak]
Zverinačka molitva
(21. Nov 2009.)
Umorne od rabote, pognute škine
zverinačkih težaka izviru iz mraka
noseći blistave kapi svete dobrote,
sunce u rukama i svjetlo od tisuću
lampiona dok sa starog mokrog kampanela zvone zvona,
podne je, kiša i tišina, toči se sveta svjetlost iz nebeskih visina[...]
Zubatac, kako ga ubiti a pritom ne poginuti
(20. Nov 2009.)
Iza ponoći u bravinačkoj luci zavladala je potpuna pustoš, niti jedan brod nije ostao vezan i usidren. Svi požuriše prema nekim samo njima znanim pozicijama na okolnim otočićima gdje bijahu uvjereni da će zakačiti kakvu neman od ribe što će ih proslaviti i učiniti ih besmrtnim na bravinački način. Amigo, od jučer trijezan kao bistra voda rijeke što teče, potjerao je Perkana s broda i pozvao mene da mu činim društvo u ribolovu.
| Boris Škifić [Cijeli clanak]
Majina pjesma
(16. Nov 2009.)
(običan jedan, preko puta, gimnazijski dan)
Petkom Maja nema puno sati, tek četiri, ali četiri krvavih… Posebno se isticao latinski, ali nije ni matematika zaostajala u stravičnoj prikazi školske stvarnosti. Podijelila je prijateljicama tablete za smirenje koje krade ocu i rekla im je, zadnji put…
Sve joj je nešto zadnje toga dana mada ni
Carver-isti na barikade
(11. Nov 2009.)
Antun Ante Antunović, zvani Tuna je radio kao trafikant na Trgu oslobođenja, nedjeljom išao u ribolov, blagdanima popio koju čašu više pa bi, namigujući, svoju Danicu hvatao za guzicu, ponekad kada mu ne bi štimala blagajna, psovao bi sve po spisku, često bi prepravljao cijene te na crno prodavao cigarete ispod cijene, i noću čitao Čehova
| Boris Škifić [Cijeli clanak]
Kompozicija.doc
(09. Nov 2009.)
Na malom ranču Janeza sve se toga jutra uzvrpoljilo, žena trči oko kuće, Janez škrguće zubima, a djeca totalno popizdila, trče za kokošima i tuku ih šibama tražeći jaja uokolo. A bilo je do tog svitanja sve tako skladno uređeno, preko tjedna se radi, sadi se kupus, a nedjeljom se malo popije pa se i zapjeva, cvijet ovamo, runolist onamo, Zdravica se recitira, dok im nije preko ograde zamirisao plin. Shvatili su da bi se ljepše živjelo na plin, jeftinije, jedino mali problem bijaše što taj plin procurio tek jedan metar izvan njihove ograde. Jebi ga, ništa nije savršeno.
| Boris Škifić [Cijeli clanak]
Komiške priče o lutanjima i samoći
(23. Jun 2009.)
Stjepan Tafra je rođen u Splitu 18. 10. 1979., dane djetinjstva proveo je u Komiži na otoku Visu, mjestu kojem se stalno vraća, mjestu koje ga je odredilo i oblikovalo njegov svjetonazor. Opću petu gimnaziju je odradio u Splitu i tamo odglumio grafičkog urednika školskog lista u što mu svi povjerovaše. Ponukan tim naivnim iskustvom upisuje Studij računarstva, misleći da će se baviti grafikom, ali kako je naletio na sivi zid brojaka koje počinju nulom i završavaju
| Boris Škifić [Cijeli clanak]
