Megadegenerik, Mate i ovce iznad provalije

Fenomenologija glasa k

Državna matura, ravnatelji, antidepresivi

Ravnatelj Stanko Motovilko zvan Moto se u gimnazijskoj zbornici pojavljuje kao Gospa Međugorska, rijetko ali snažno, nalik čudu s nebesa; jednom tjedno istog dana, ponedjeljkom, u isti sat, u osam za kvarat pred početak nastave, i pred vidocima, svojim profesorima koji ga slušaju kao Gospu s brda te govori uvijek iste pizdarije nalik Gospinim porukama: krenite u razrede kao da će oni krenuti na Mars a ne u razrede, učite djecu dobrom ponašanju kao da će ih oni učiti kakvom razbojstvu

Memento mori

Jesen je. Nad gradom se skupljaju oblaci, duboka je noć… Navukli se tmurni do zemlje i mora, sve zamračili, kiša pada pa stane. Čudna noć, oblaci se ne miču, a trebali bi se kretati… ima neke poetičnosti u promatranju oblaka i čekanju kiše… Ima neke konačnosti kada se oblaci rastvore i nebo se prospe po nama. Još uvijek iz neke duboke daljine kroz moje nosnice teče dim iz užarenog kotla mlinice pomiješan dimom cigarete, i odnekud miris maslina…

Urbi et orbi

Na kratkom putu od kuće do Rive zbunjeni Antun nije zaplakao, ali u očima mu plamtio crveni požar u odsjaju plavog mora toga ranog jutra, požar zapaljen od sverazorne tuge koja mu je kočila noge i smanjivala korak da je u hodu sličio na kljastog pijanca, a na obrazu mu u paučinastom kao led oštrom praskozorju zasjaše podmukli strah što mu je zaustavljao dah u grlu poput bolesniku pred tešku operaciju srca. Dok ga je majka na Rivi pripijala

Adios amigos ili totalno ludilo

Kao i svakog ljeta, kada sunce zapeče, sjedim ispred Zadruge i pijem pelinkovac, svi su tu, čujem kako se neki predvodnici ponosno hvale, prijateljski poznaju ovog i onog, na ti su s nekima onima od čije moći zastaje dah… iako mi je svejedno, pomišljam kako će jednog dana svim silama skrivati da su ih poznavali ili kako je rečeno, pametan čovjek se srami onoga čime se budala ponosi

Nevenka, Ksena i Perzefona

Prva fotografija: Velika dvorana Filozofskog fakulteta u Zadru, prepuna studenata i dima od popušenih cigareta. Nevenka Košutić Brozović na trenutak zastane, pozdravi nas, zamoli da se otvori koji prozor i da se ne bacaju opušci na pod te se nesigurnim korakom popne na katedru pa sjedne duboko uzdahnuvši. Bila je blijeda i usne su joj podrhtavale kao da je usred srca tuče neka groznica pomiješana hladnoćom…

Novinari i političari, ima neka ružna veza

Rajko Guzić je novinar poznatog imena, novinar od zanata, nije on više prašinar koji kao sumanut trči od štanda do štanda i pita biste li što izjavili za naše novine, odradio je on i gradsku rubriku, koliko što košta na tržnici, bio je on i izvjestitelj gradskih događanja, pa je napredovao do pisanja komentara uz izvještavanje, a danas on ima svoju tjednu rubriku, rekli bi kolumnu, cijela stranica i na vrhu njegova fotografija da se zna tko je on likom i djelom.

Kronologija jedne bljuvotine od jutra do sumraka

(Sine, zašto učiš? Da budem slavan i bogat, majko! Ne budali sine, kakve škole, kakva zemlja znanja, dosta je meni tvojih sranja! Baci knjige i položi vozački ispit! Zašto, majko? guknu prestrašeno dijete. Kamiondžije su bogataši, dijete moje, kamiondžije!)

Carvere, vrati pare (carverovska priča)

Sumrak. Nad Zagrebom pada noć. Pada i snijeg. Sitan. Kopni čim dotakne pločnik. U Mažuranićevoj se svađaju Dragec i Štefica. Ona ga je prevarila s najboljim prijateljem iz firme. Bio je doček Nove godine. Malo su popili. Rade u istoj firmi, Uvoz mlijeka. Dobio je otkaz. Crtali su rogove na njegovom ormariću pa je prolio vagon mlijeka. Smračilo mu se.